Lopar > Destinacija > Lopar > Kultura i povijest

Kultura i povijest
Kultura i povijest
Kultura i povijest
Kultura i povijest
Kultura i povijest
Kultura i povijest
Kultura i povijest
Kultura i povijest
Kultura i povijest

Lopar se može pohvaliti izuzetno bogatim kulturno – povijesnim nasljeđem čiji izvori sežu u najranija razdoblja. Tragovi naseljenosti na otoku, pa tako i u Loparu su vrlo stari, a to dokazuju brojna prapovijesna nalazišta, gradine i grobni humci te artefakti koji govore o kontinuitetu života na ovom prostoru.

Postoji nekoliko objašnjenja podrijetla imena Lopar: dok jedni smatraju da ime potječe od latinske riječi Eporium što znači isturen, drugi pronalaze podrijetlo imena u imenu grčkog otoka Paros koji je u antičko vrijeme bio poznat po mramoru. Mramor se od davnina iskorištavao i na Golom otoku i kod Lopara pa se pretpostavlja da je najbliža lokacija dobila ime Neos Paros (Novi Paros), Neoparo ili Epario koje se kasnije preoblikovalo u – Lopar. Također, neki su mišljenja da je ime slavenskog podrijetla s obzirom da lopar označava lopatu ili pliticu na koje prostor Lopara u odnosu na ostali dio otoka, zaista i podsjeća.        

LEGENDA O SV. MARINU


Lopar je rodno mjesto sv. Marina – klesara i osnivača Republike San Marino. Njemu u čast, ime "San Marino" danas nose Turističko naselje, Autocamp i Kulturno – umjetničko društvo u Loparu, a u centru mjesta nalazi se i obilježje sv. Marinu.     Prema narodnom pripovijedanju, Marin se rodio u Loparu prije više od 17 stoljeća. Izučivši klesarski zanat, otplovio je trbuhom za kruhom preko Jadranskog mora. Pristao je na obalu apeninskog poluotoka, u blizini današnjeg grada Riminija. Vrlo brzo postao je cijenjen u kršćanskoj zajednici, ali i progonjen zbog svojih kršćanskih propovijedi, pa je u bijegu pronašao utočište na brdu Titan. Ubrzo su i drugi prognanici privučeni sigurnošću brda Titana i glasom o svetosti pustinjaka Marina, slijedili njegov trag. Tako su se oko njega okupili brojni vjernici i stvorili malu zajednicu, a "srce" njihove kršćanske vjere bila je mala crkvica koju su ondje sagradili. To su bili počeci Republike San Marino - najstarije republike u Europi.  Nakon smrti, Marin je pokopan upravo u toj kapelici koju je sam sa svojom zajednicom podigao. Kasnije je proglašen svecem i zaštitnikom San Marina. Dan sv. Marina slavi se 3. rujna, i to je državni praznik u San Marinu. Loparani mu odaju počast uprizorenjem njegova života i napuštanja rodnog Lopara, svake godine tijekom manifestacije "Loparska noć - povratak korjenima".