Lopar > Destinacija > Lopar > Običaji i tradicija

Običaji i tradicija

Običaji i tradicija
Običaji i tradicija
Običaji i tradicija
Običaji i tradicija
Običaji i tradicija
Običaji i tradicija
Običaji i tradicija
Običaji i tradicija
Običaji i tradicija
Običaji i tradicija

Nositelj i čuvar loparske tradicije i običaja je KUD "San Marino". Iako je ono osnovano tek krajem 1998. god., njegovo neformalno postojanje seže nešto dublje u prošlost. Naime, sredinom 80-ih postojala je folklorna grupa koja je postavila temeljnu ideju – obnovu tradicije mjesta.  Krajem 1997. godine počinje rad s djecom, a početkom 1998. god. pridružuju se i odrasli te se i službeno osniva folklorna grupa koja je u početku brojala četrdesetak članova. S obzirom na dugotrajnu tradiciju naših Loparskih maškara, rađa se ideja o objedinjavanju plesa, maškara i sviranja miha u jedno kulturno-umjetničko društvo. Društvo je dobilo ime po sv. Marinu, klesaru i svecu porijeklom iz Lopara.  KUD "San Marino " od svog osnutka bilježi mnoge nastupe u Hrvatskoj i izvan nje, a u ljetnim se mjesecima tradicionalnim plesovima "tanac" i "pojka" uz zvukove specifičnog puhačkog instrumenta - miha više puta i u raznim prigodama predstavljaju turistima.  

"Loparski maškari" su poseban segment u KUD – u i jedna od vrijednih kulturnih posebnosti u samome mjestu. Lopar je jedino mjesto na otoku koje njeguje ovakvu pokladnu tradiciju, a s obzirom na činjenicu da ona traje i više 150 godina bez prekida, svaki član KUD – a i drugi mještani s ponosom nastupaju pod ovom specifičnom pokladnom maskom.

Skupina loparskih maškara sastoji se  od muških i ženskih članova. Već više godina uzastopce nastupaju na poznatom Riječkom karnevalu, a nastupali su i na Samoborskom fašniku 1999. god. te u Ljubljani 2004. god. 

Loparski maškari nose bijelu košulju s kravatom, crnu jaknu, bijele hlače, crne cipele, a posebno je zanimljivo ono što nose na glavi – tzv. klobuk. Gornji dio klobuka koji stoji na glavi izrađuje se od tvrdog kartona koji se oblijepi razglednicama i slikama ljubavne tematike, a rubove se ukrašava šareno obojanim perjem. S klobuka preko leđa pa sve do koljena visi marama, tzv. francuski facol i mnoštvo šarenih kurdelica (traka). Lice je pokriveno vizerom, bijelom maskom od tkanine s rupama na mjestu ustiju i oči, a iznad rupe za usta stavljaju se i umjetni brkovi. Oko struka maškar obavezno mora objesiti zvončić, a za sobom poteže željezni štap. 

Dan prije samog Mesopusta na Melu i Mućelu dižu se "barjaci" - "samorčani" svoj barjak podižu na Melu, a "sajužani" na Mućelu. Upravo na tim mjestima maškari se skupljaju rano ujutro na dan Mesopusta i svi zajedno kreću prema centru Lopara. Najprije posjećuju najmlađe u vrtiću i školi gdje ih obraduju bombonima, a nakon njih posjećuju župnika. Zatim se formiraju u grupe te počinju obilaziti kuće, gdje ih s nestrpljenjem dočekuje svaki domaćin i stolovi bogati tradicionalnim domaćim jelima poput domaćega peteha s makarunima (domaći pijetao s makaronima), slanoga mesa i kumpira (slanog mesa i krumpira), domaćeg pršuta i sira, hrostula, frita i drugih kolača. Njihova "misija" nije nimalo laka budući da moraju obići cijelo mjesto, i gotovo u svakoj kući zapjevati uz čašicu domaćeg vina ili rakije.

Toga dana cijelo mjesto odjekuje starim loparskim pjesmama, smijehom i zvukom malih zvončića. Nakon veselog i napornog dana maškari se vraćaju na mjesto gdje su započeli svoj obilazak, svaka skupina ispod svog barjaka, skidaju barjake i zajedno s njima ponovno dolaze u centar mjesta gdje fešta traje dugo u noć. 

Da bi se narodni običaji i tradicija održali, prenijeli mlađim generacijama, ali i predstavili turistima, u Loparu je 2007. godine u organizaciji TZO – a Lopar prvi puta održana manifestacija Loparska noć – Povratak korjenima. Od samih početaka, ova manifestacija izaziva oduševljenje zainteresiranih turista, Loparana i drugih otočana.

Loparska noć je jednodnevna prezentcija starih loparskih običaja, te zanata i umijeća kojima su se naši stari bavili, alata kojima su se koristili, njihovih prehrambenih navika, a ponešto od svega još se i danas nađe u uporabi ili se cijeni kao vrijedan podsjetnik na prošla vremena:
koš za mastit grojze ( koš za prešanje grožđa ), lambik ( kotao za kuhanje rakije ), grdaše (za češljanje vune ), točak za oblikovanje gline (proizvodnja glinenih predmeta), kalafati ručno obrađuju svoje drvene barke,  rade se klobuci (tradicionalne pokladne maske), pletu se bičve (čarape) i vuna, krpaju se i potežu ribarske mreže iz mora, igraju se balote na melu (boćanje na pijesku), priprema se suhi štokalj va žeravici (suha hobotnica na žeravici), slane srdele, kunserva od pumidori (konzerva od rajčice), šuljčići s pršutun, navrželji od suhih smokav (vijenčići od suhih smokava s lovorom), vrca se med…  

Opći trend u svijetu je povratak onome iskonskome, tradicionalnome -  vlastitim korjenima, pa je tako i naša misija, između ostaloga i ovom manifestacijom, oteti naše bogato kulturno nasljeđe zaboravu.